To nisam ja, to je moja... sreća

Osjećaj manje vrijednosti i osjećaj da ne zaslužujemo priznanja koja su nam dana spadaju pod takozvani Impostor Syndrome i doživjelo ga je čak 70% odraslih u nekom trenutku života. Javljaju se popratni osjećaji sumnje u vlastitu inteligenciju, sposobnosti i vrijednosti te osjećaj straha da će nas netko razotkriti kao 'prevaranta'. Ironično, najčešće ga doživljavaju visokopozicionirane i ostvarene osobe.

Impostor syndrome iliti "sindrom varalice" u velikoj mjeri uzrokovan je osobinama ličnosti. Češće ga doživljavaju oni visoko na crti neuroticizma uz popratne simptome perfekcionizma. Svoje uspjehe pripisuju vanjskim faktorima (npr. "posrećilo mi se") i bore se s visokim osobnim očekivanjima. Mnogi su izjavili kako su bili pod velikim pritiskom da budu izvrsni u akademskom području života kao djeca. "Sindrom varalice" veliki je problem i u kontekstu mentalno oboljelih gdje određeni pojedinci sami sebe smatraju manje bolesnima u odnosu na druge zbog nedostatka težih simptoma i slično, što dovodi do netraženja ili odbijanja pomoći. 

Sindrom varalice prvi put se spominje 1978. u članku "The Impostor Phenomenon in High Achieving Women: Dynamics and Therapeutic Intervention" doktorica Pauline R. Clance i Suzanne A. Imes. Clance i Imes definirale su sindrom varalice kao subjektivno iskustvo samopercipirane intelektualne prijevare te smatraju da se ovaj mentalni okvir razvio iz čimbenika kao što su rodni stereotipi, rana obiteljska dinamika, kultura i stil atribucije.

Neki od uobičajenih znakova "sindroma varalice" uključuju:

Usko se veže uz visoke razine tjeskobe. Mnogi će uložiti iznimne napore kako bi opravdali svoje mjesto za stolom, ocjenu ili prijateljstvo, sve kako bi se 'pobrinuli' da nitko ne sazna da su 'prevaranti'. 

To predstavlja jedan začarani krug u kojem se uspjeh pripisuje tom iznimnom trudu i time se potkrepljuje daljnje takvo funkcioniranje i razmišljanje. 

Sindrom varalice često može dovesti i do razvoja depresije i težih anksioznih poremećaja, no još nije uveden u Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja (DSM-5).

Ovaj sindrom dolazi u više oblika. Neki od njih su:

• Perfekcionist: pojedinac nikad nije zadovoljan i uvijek osjeća da bi njegov rad mogao biti bolji, nužno usmjeren na bilo kakve nedostatke ili pogreške.

• Superjunak: pojedinac osjeća potrebu pomicati svoje granice i raditi više nego što je moguće.

• Stručnjak: pojedinac se uvijek trudi naučiti još više i nikad nije zadovoljan svojom razinom znanja i razumijevanja.

• Prirodni genij: pojedinac postavlja previsoke ciljeve sam za sebe, a zatim se osjeća očajno kada ih ne uspije ostvariti iz prvog pokušaja.

• Solist: pojedinac s tendencijom da radi sam, samopoštovanje proizlazi iz njegove samostalne produktivnosti, traženje pomoći vidi kao znak slabosti i nesposobnosti.

Kako se nositi sa sindromom varalice?

• Podijelite svoje osjećaje. Razgovarajte s drugim ljudima o tome kako se osjećate. Iracionalne misli i uvjerenja rastu ukoliko se o njima ne govori.

• Procijenite svoje sposobnosti. Ako imate dugogodišnja uvjerenja o svojoj nesposobnosti u društvenim i izvedbenim situacijama, napravite realnu procjenu svojih sposobnosti. Zapišite svoja postignuća i u čemu ste dobri i usporedite to sa svojom samoprocjenom.

• Poduzmite i najmanje korake. Nemojte se usredotočiti na to da stvari radite savršeno, već radite stvari razumno dobro i nagradite se za poduzimanje akcije.

• Prestanite uspoređivati. Svaki put kada se uspoređujete s drugima u društvenoj situaciji, naći ćete neku grešku koja potiče osjećaj nepripadanja. Umjesto toga, tijekom razgovora usredotočite se na slušanje onoga što druga osoba govori. Budite istinski zainteresirani za dodatno učenje.

• Koristite društvene mreže umjereno. Znamo da prekomjerno korištenje društvenih mreža može biti povezano s osjećajem manje vrijednosti. Ako pokušate prikazati sliku na društvenim mrežama koja se ne podudara s tim tko ste zapravo ili koju je nemoguće postići, to će samo pogoršati "sindrom varalice".

• Prestanite se boriti protiv svojih osjećaja. Umjesto toga, pokušajte se osloniti na njih i prihvatiti ih. Tek kada ih priznate, možete početi otkrivati ona temeljna uvjerenja koja vas koče.

Ako mislite da možda imate sindrom varalice, zapitajte se sljedeća pitanja:

• Osjećate li se loše i zbog najmanjih pogrešaka ili nedostataka u svom radu?

• Pripisujete li svoj uspjeh sreći ili vanjskim čimbenicima?

• Jeste li vrlo osjetljivi čak i na konstruktivnu kritiku?

• Osjećate li se kao da ćete neizbježno biti otkriveni kao prevarant?

• Umanjujete li vlastitu stručnost, čak i u područjima u kojima ste istinski vještiji od drugih?

Ukoliko su odgovori na ova pitanja da, moguće je da patite od sindroma varalice.