Menstruation ili MANstruation?

        "Ma pusti ju, vidiš da je u PMS-u", "Jedem kao svinja, u PMS-u sam", "Ništa me ne pitaj, u PMS-u sam, posvađala sam se sa svima"... Koliko puta je svatko od nas izgovorio ili čuo ove ili slične rečenice? Što se krije između ta famozna 3 slova koja su stvorila stereotip prištave žene koja je čas euforična, čas depresivna, jede sve što joj dođe na put i svi su joj za nešto krivi?

Predmenstrualni sindrom (PMS) odnosi se na skup simptoma koji se javljaju kod žena u posljednjih sedam do deset dana menstrualnog ciklusa, a manifestira se kroz različite fizičke, emocionalne i bihevioralne promjene od kojih su najčešći grčevi u trbuhu, problemi s kožom, promjene u apetitu te bolovi. Od tjelesnih simptoma osim grčeva mogu se javiti i glavobolja, mišićna bol, nadutost te osjetljivost i nabreklost dojki. Emocionalne promjene variraju od izrazito depresivnog raspoloženja, afektivne labilnosti, ljutnje i razdražljivosti do smanjenog interesa za aktivnosti, manjka koncentracije, letargije, gubitka energije, umora, osjećaja "izvan kontrole", smanjenja apetita ili prejedanja te (kao što možda prepoznajete kod sebe) mnogih drugih.

Prema istraživanjima, PMS se javlja kod 80% ženske populacije, a kod 5 do 8% žena je u obliku u kojem onemogućuje svakodnevno funkcioniranje. Tada možemo govoriti o predmenstrualnom disforičnom poremećaju koji je kategoriziran kao poremećaj raspoloženja, a dijagnosticira se u slučaju da je, kao što je spomenuto, zadovoljen čitav niz kriterija i postoji oštećenje u socijalnom i radnom funkcioniranju.

S obzirom na to da je PMS već zaslužio svoje mjesto u pop-kulturi, često je materijal za šale i pošalice, ali i izgovor za "istresanje" na druge, opravdano je zapitati se radi li se samo o proizvodu modernog svijeta i kad se taj PMS uopće pojavio? Možda će vas iznenaditi da opažanja o psihičkim promjenama žena vezanim uz menstrualni ciklus sežu još od Hipokrata. Poremećaj je 1932. Frank opisao kao "predmenstrualnu tenziju", a pojam "predmenstrualni sindrom" prvi put je upotrijebio Dalton 1952. godine. Bez obzira na nedostatke u metodologiji koja se koristi u istraživanju PMS-a, a uglavnom se oslanja na samoprocjene, PMS je kulturno univerzalan, odnosno pronađen je njegov utjecaj u svim zemljama gdje je istraživan.

Dakle, PMS definitivno postoji, javlja se kod gotovo svih žena na svijetu u blažem ili težem obliku, postoji oduvijek, a uzrokuju ga oscilacije i promijenjeni odnos između razine progesterona i estrogena te povećanje razine androgenih hormona tijekom menstrualnog ciklusa. Iz perspektive evolucijske psihologije, svaka ovako kulturno univerzalna pojava, posebno ako je vezana uz reproduktivno ponašanja, ima svoju adaptivnu vrijednost, stoga smo odlučili u svijetu naših predaka pronaći odgovor na pitanje - a za što je to korisno?

Znanstvenici su postavili sljedeću hipotezu - s obzirom da PMS prethodi razdoblju u kojem ne može doći do začeća, u doba naših predaka, "odbojno" ponašanje ženki u predmenstrualnoj fazi ciklusa služilo je kako bi potaknulo prekid veze s trenutnim partnerom te kako bi on potražio novu partnericu s kojom postoji mogućnost stvaranja potomaka, a čije je ponašanje, opet uvjetovano hormonskim razinama u fazi ovulacije, nešto privlačnije. U prilog ovoj hipotezi idu i pronalazak genetskih markera odgovornih za nasljednost PMS-a, široka raznolikost simptoma, ali i opažanje da su i u današnjem dobu njegove "posljedice" najviše usmjerene na partnere i bliske osobe.

Na ovom tragu dolazimo do sljedećeg pitanja - a što je s muškarcima? Postoji li i u njihovoj prirodi hormonski disbalans koji dovodi do promjena u raspoloženju i ponašanju ili je ovaj "izgovor" rezerviran samo za žene?

Odgovor je - da, a naziva se IMS (Irritable Male Syndrome), dok ga simpatično nazivaju i "Man-struation". Škotski znanstvenik Gerald Lincoln otkrio je 2002. godine ovu pojavu istražujući ovnove i promjene u njihovu ponašanju unutar i van sezone parenja. Zimsku sezonu u kojoj se pripadnici ove vrste ne pare karakterizira niža razina testosterona što je dovelo do pojačane agresivnosti, razdražljivosti i većeg broja sukoba.

Znakovi IMS-a uočeni su i kod drugih sisavaca, pa tako i kod ljudi. Osim pada razine testosterona zbog dobi te različitih medicinskih stanja i bolesti, do promjena u njegovoj razini dolazi i u dnevnim, tjednim i mjesečnim ciklusima, baš kao što se hormonske razine mijenjaju i kod žena ovisno o menstrualnom ciklusu. IMS karakterizira ponajprije visoka razina agresivnosti, umor, depresivno raspoloženje, razdražljivost, smanjenje libida, ali i fizički simptomi poput bolova, znojenja i crvenila, u čemu također pronalazimo sličnosti s PMS-om.

S obzirom da spoznaje o IMS-u i općenito o nižoj razini testosterona (posebno kod mlađih muškaraca) nemaju tako dugu povijest kao one o PMS-u, ovaj pojam je u znatno manjoj razini poznat i prisutan. Ipak, sve ovo dovodi do zaključka da podložnost utjecaju hormona koja se uglavnom pripisuje ženama nije rezervirana samo za njih.

Možda je upravo ovo savršena prilika da žene educiraju muškarce o tome kako se nositi s ovim "hormonalnim čudovištima", smanjiti njihove učinke i osigurati da, bez obzira na okrutnu evolucijsku podlogu PMS-a, imaju što manje posljedice za nas i naše odnose.

Bilo to uz toplu dekicu, čokoladu, maženje, svjež zrak, trening, najdražu hrana ili film uz koji ćemo se dobro isplakati - nije važno. Važno je osvijestiti se da bili muškarac ili žena, u PMS-u ili IMS-u, kad hormoni učine svoje imamo pravo na dan predaha u kojem ćemo si dopustiti da budemo razdražljivi i uživati u onome što nam daje osjećaj da smo maženi i paženi.