FOMO - Fear of Missing out

Karla Ižaković

Znate onaj osjećaj kad vidite post ili story vaših prijatelja u izlasku, a vi ste doma - onaj grč u stomaku? Ili kad vam se prijateljica pohvali da radi na novom projektu na faksu, a vi samo učite za kolokvij? I bez obzira na vaše vlastite izlaske i akademske poslovne uspjehe, uvijek se čini da nešto propuštate? Ne brinite, niste sami.

FOMO (eng. fear of missing out) iliti "strah od propuštanja" vrlo je raširena i sve češća pojava među mladima i djecom - toliko da ga doživljava više od 50% tinejdžera. Neki istraživači definiraju ga kao osjećaj tjeskobe zbog pomisli da drugi proživljavaju ispunjujuća iskustva bez nas. Drugi ga definiraju kao socijalnu anksioznost okarakteriziranu potrebom da budemo uključeni u aktivnosti naših prijatelja (i drugih).

Veliki pritisak sve češće stavlja se i na djecu već u nižim razredima osnovne škole, pritisak da moraju imati najbolje ocjene kako bi mogli upisati najbolje škole kako bi imali najbolje prilike. Roditelji najčešće takav pritisak stvaraju indirektno, brinući se hoće li njihovo dijete iskoristiti sve što oni nisu mogli ili znali. Ili na primjer, vide da Jasminkina kćer ide na sva natjecanja, tako je uspješna i sretna te žele taj uspjeh i sreću i za vlastito dijete. FOMO se tako često javlja i kod odraslih, međutim o njemu se manje priča.

Ono što je zanimljivo kod ovog fenomena jest da ljudi koji ga osjećaju najčešće ni ne žele sudjelovati u samim aktivnostima koje se boje propustiti. Kao kad, na primjer, Vesna sa svojom djecom i mužem ode u Sloveniju na skijanje, a Renata je bila samo u Kupresu. I nema veze što je Renati bilo lijepo, svejedno ima osjećaj kao da je nešto propustila i da ne živi dovoljno dobro. Ili kad se, nakon desete godišnjice mature, 5 tvojih prijatelja skupi i ode na pivo, a ti nisi pozvan. Iako ti svakako imaš vlastite planove i ne želiš ni biti u njihovom društvu - ali, lijepo je biti pozvan, zar ne?

Ono gdje FOMO postaje opasan jest kad se pretvori u natjecanje ili kad nas natjera na sudjelovanje u nečemu što nas niti zanima niti nam čini ikakvu korist - štoviše, možda nam čak i šteti. Kao npr. utrka u osnovnoj ili srednjoj školi - tko će prije biti u romantičnoj vezi ili odnosu, čak i ako je to nešto što te osobno ne zanima - svi to rade i tako onda valjda treba biti. 

FOMO ne samo da hrani razvoj ozbiljnih anksioznih problema, on nam krade prave prilike zamaskiran u lov na lažno ispunjenje. Oduzima nam vlastiti život, vrijeme i interese tjerajući nas da cvilimo nad zbivanjima u tuđim životima, tuđim postignućima, planovima i tuđim tempom.

FOMO je prvi put zabilježen 1996. od strane Dana Hermana, koji je tek 2000. izdao prvi akademski članak na ovu temu. FOMO je tada zabilježen kao pojava straha od gubitka prilike. FOMO se najčešće namjerno koristi u marketinške svrhe kako bi ljudi kupovali sve najnovije u nadi da ništa ne propuštaju. FOMO je kao termin dodan u Oxford Dictionary 2013. godine (uz emoji i selfie).

Ono što je tipično za FOMO jest fokus na kratkoročnu dobit (odnosno gubitak) umjesto na dugoročne posljedice. Neki od najčešćih primjera:

1. Čini se da se ne možemo odvojiti od mobitela (točnije društvenih mreža) kako ne bismo ništa propustili.
2. Prekidamo nešto što radimo kako bi odgovorili na poruku/poziv/email (ovisi o situaciji, ne odnosi se na hitne pozive i slučajeve).
3. Kupujemo najnovije proizvode bez stvarne potrebe kako bismo ostali u trendu - FOMO često povlači robovanje materijalizmu, baš zbog potrebe za konzumacijom svega novog, od novih usluga u restoranu do najnovijeg šampona za kosu.
4. Provjeravamo društvene mreže kada smo u društvu, na spoju ili na sastanku.
5. Prihvaćamo "zahtjeve" i održavamo mnoge površne odnose za dobrobit vlastitog networkinga kako ne bismo propustili nijednu priliku za poslovanje, zabavu ili nešto treće.
6. Ulazimo u romantičnu vezu jer se svi naši prijatelji čine sretnima u svojim vezama - isto tako, prekidamo veze bez razloga jer se naši single prijatelji čine sretnijima.

Kako se izboriti sa ovim strahom?

1. Osvijestiti i priznati si da postoji FOMO u nama.
2. Uzeti pauzu od društvenih mreža - ovaj korak često se smatra najtežim i može čak prouzročiti reakcije slične apstinencijskoj krizi.
3. Mijenjanje perspektive - FOMO to JOMO (engl. joy of missing out) - naučiti uživati u onome što zapravo želimo i volimo raditi umjesto onog što mislimo da bismo trebali.
4. Vježbanje prisutnosti u sadašnjem trenutku - FOMO također djeluje na kvalitetu i moć koncentracije smanjujući ju. Vježbama koncentracije mogli bismo unaprijediti uklanjanje straha.
5. Njegovanje zahvalnosti - kako bismo skrenuli pozornost na ono što zbilja proživljavamo, a ne što sve propuštamo.
6. Organiziranje prioriteta - što nam je zbilja bitno i što zbilja trebamo, želimo i možemo.
7. Uživanje u procesu - život je putovanje i treba se osloboditi vezivanja uspjeha uz postignuće određenih ciljeva. Uživaj u procesu što god da radio.
8. Radovanje tuđoj sreći - FOMO se ustvari skladišti dijelom i u osjećaju zavidnosti prema drugima. Ukoliko se istinski naučimo radovati tuđoj sreći i ispunjujućim iskustvima, manja je vjerojatnost da ćemo se osjećati kao da nešto gubimo zbog tuđe sreće.

Ne daj da te FOMO zaustavi u postizanju osobnih uspjeha! Kada slušamo starije, jedan od najčešćih savjeta je - živi za sebe, ne za druge. Na kraju krajeva, opsesijom nad tuđim životima propuštamo samo svoj - i to bi jedino bilo šteta propustiti.